уторак, 25. октобар 2016.

Današnje rase

1. Hrtovi- Španski hrt - Po mišljenju stručnjaka, ovaj pas je stigao u Španiju zahvaljujući invaziji Kelta ili vodi poreklo od slugija koji stiže na Iberijsko poluostrvo za vreme arapskih osvajanja.
Plemstvo u Španiji ga je vekovima koristilo kao omiljenog psa za lov. Goja ga je učinio besmrtnim svojim delom "Lovački izlet". Nekoliko decenija je sistematski ukrštan sa grejhaundom da bi dobio na brzini i smanjio težinu radi učestvovanja na kinodromima. Iako je veoma izdržljiv u lovu, nema jako razvijen njuh, što nadoknađuje izuzetno borbenim duhom. 

Španski hrt je poslušan, miran i snažan i kao takav predstavlja prijatnog pratioca uprkos njegovom nepoverljivom karakteru. Danas je veoma redak, ali se određen broj kinologa bori za njegovo očuvanje i poboljšanje rase. Silueta mu je istovremeno čvrsta i elegantna, bokovi u blagom luku, krsta su blago zaobljena, dok uvučen stomak daje galgu izuzetnu liniju.




Mali italijanski hrt, budući da je potekao od egipatskog hrta, ovog minijaturnog, elegantnog i gracioznog hrta su uvek obožavali velikani poput Kleopatre, Frederika Velikog, Ane od Austrije, Fransoa Prvog, itd.


Rimski patriciji su ga izuzetno cenili, pa je dobio naziv mali italijanski hrt. Opevao ga je francuski pesnik Lamartin. Okretan je, inteligentan i veoma privržen. Ovog rasnog psa često protrese jeza, što mu daje krhak izgled. Mali italijanski hrt je veran, živahan i veseo prema svom vlasniku, veoma je rezervisan prema nepoznatim osobama. Kreće se izuzetno finim skakutanjem. 
Postoji još mnogo vrsta hrtova, ja sam vam nabrojala samo neke.
2. Foksterijer je poznat još od 16. veka i spominje se u svim lovačkim knjigama zbog neobične hrabrosti i veštine kojom isteruje lisice.

Oštrodlaki foksterijer je svadljiv i neustrašiv pas koji izaziva poštovanje stranaca. Ima neugodnu osobinu da napada druge pse. Dinamičan je i veoma temperamentan, a prema gospodarima veoma prijatan i veran. 
Može biti veoma ljubomoran. Ovom lovcu na lisice, koji se često koristi kao pas za društvo, potrebno je puno fizičke aktivnosti. Teško podnosi da bude zatvoren, a još teže da bude vezan. Ipak, ako je dobro obučen, ume da se lepo ponaša i veoma efikasno čuva kuću ili kola.

Zbog toga je broj njegovih ljubitelja i dalje veliki. Oštrodlaki foksterijerima živ i brz hod, a njegovo telo mora biti savršenih proporcija. Noge ne smeju biti ni suviše visoke, ni suviše niske. Pljosnata lobanja i nosnik, koji se stanjuje od očiju prema njušci, su iste dužine. 

Stop ne treba da bude suviše uočljiv. Male uši, u obliku slova V padaju prema napred, uz obraze. Male, okrugle, tamne i žive oči imaju veoma inteligentan pogled. Ima jaku njušku i dobro razvijenu gornju vilicu, sa čvrstim belim zubima. Vrat je miši†av, bez podbradka, i iz profila, oblikuje gracioznu krivu liniju
.
Prednje noge su savršeno prave, u hodu izbačene napred i kre†u se paralelno kao klatno na satu. Zadnje noge omogu†uju kretanje napred. široke i čvrste ple†ke su zabačene unazad. Grudni koš je dubok i nije mnogo širok. Leđa su mu kratka i prava, a slabine miši†ave i blago savijene. Zadnji deo tela je krupan i snažan, butine duge i jake, skočni zglobovi izraženi. šape su male, okrugle i kompaktne. Rep je postavljen visoko, a pas ga nosi veselo.

Postoje dva varijeteta koji se razlikuju po kvalitetu dlake: oštrodlaki fox terijer i kratkodlaki foksterijer. Najviše se ceni dlaka čija je tekstura toliko zgusnuta da se koža ne vidi kada prstima razdvajamo dlake. Dlaka je pojačana tankom poddlakom. Da bi bila još reprezentativnija, dlaka foksterijera se trimuje i umetnički modeluje.Kod oba varijeteta najviše se cene primerci sa najviše belina. Mogu imati crne, crne i crvenkasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe oznake. Oštrodlaki foksterijer ima izlomljenu, veoma oštru dlaku koja se lako mrsi.
3.Jorkširski terijer - Nastanku ove pasmine doprineli su ekonomski uslovi. Radnici u industriji vune koji su živeli na obali reke Klajd (Clyde) u Škotskoj, tradicionalno su za lov koristili malog terijera koji je dobio ime po Klajdsdejlu (Clydesdale), distriktu u kome su živeli.
Kada su, početkom 19. veka, napustili Škotsku da bi se nastanili u Jorkširu, gde su postojale mogućnosti za procvat njihovog zanata, sa sobom su poneli pse, koji su ubrzo počeli da se sparuju sa autohtonim terijerima - Broke Haired Terriers. 

Iako su tada lovokradice bile strogo proganjane, ovaj vid lova bio je veoma uobičajen, tako da su ovi mali psi pružali veliku pomoć u isterivanju zečeva i njihovom hvatanju. Dugačka dlaka ovih pasa bila je neophodna, jer su se zahvaljujući njoj mogli lako uhvatiti u slučaju hitnog povlačenja.














Нема коментара:

Постави коментар